Savjeti za šivanje jednostavne torbe u dizajnerskim Ikea uzorcima

Šivanje i pristup šivanju se u zadnjih godina promijenio, ili barem ja tako želim misliti otkako sam u ovoj misiji oživljavanja starih šivaćih mašina. Mislim da je šivanje dobilo posebnu dimenziju i svi mi dodatni poticaj dolaskom i otvaranjem Ikeae kod nas. Odjel metraže je zaista poticajno mjesto, koje morate posjetiti. Veseli dizajnerski uzorci i posebno povoljne cijene, nisu jednini poziv… Ima još nešto…

Na odjelu metraže uglavnom se nude dekor tkanine. Pamuk ili mješavine lana i pamuka. To su tkanine prvenstveno zamišljene za presvlačenje namještaja, za jastučnice ukrasnih jastuka i slično. No, idealne su za izradu raznih torbi, vrećica, korpica… Kada planirate kupovinu pregledavajući njihove web stranice ili radite listu da vam kupovinu obavi netko drugi, svako obratite pozornost na opis proizvoda i njegovu težinu, odnosno gramažu po metru kvadratnom. To je podatak koji govori koliko je tkanina “debela”. Težine oko 200 230 g/m² su idealne za ukrasne jastučnice ili teške zastore (čitaj: za šivanje torbi), dok recimo nešto od 130 g/m² može poslužiti kao podstava ili lagana zavjesa. Ono što nećete moći preko internetskog kataloga zaključiti je kako izgleda tkanje. Neke su tkanine tkane na način da su u konačnici pod rukom mekane i podatne. Takve tkanine velike težine kao ove tipa 220g/m² su sjajne za izradu pregača ili stolnjaka.

Ipak morate ih sami probati sve, jer je izbor uzoraka zaista sjajan i teško da mu ima premca. Kada dođete na sam odjel metraže – dočekat će vas radna površina i škare. Da, sami kupci režu tkaninu, ravno i uredno i vraćaju bale natrag na policu. Zaista nema potrebe da vas oblije znoj ili da čekate prodavača da vas usluži – stol ionako ima jedan utor, vodilicu za škare, da ćete se i sami iznenaditi kako vam dobro ide. Za tren oka ćete dijeliti savjete sljedećem nesigurnom kupcu. Odrezana tkanina se važe na vagi, kao povrće u dućanu i spremni ste za dalje.

Svim početnicima u šivanju, a i meni dan danas ova atmosfera itekako godi. I dalje ne volim kada me gospođa u dućanu ispod naočala pita: “a za što vam to treba”. Sve u svemu, teško je svakom tko je kročio u svijet šivanja proći pokraj odjela metraže bez da barem ne zastane na tren i promisli – oh, koje mogućnosti. Uzorci su neki skoro pa vječni i postali su danas zaštitni znak i prepoznaju se iz aviona – da je to IKEA dizajn. Neki pak uzorci dolaze u ograničenim serijama i prethodno odrezani. Ponekad, kada tako dođe neki zanimljiv uzorak, poželim ga imati i prvo ga kupim i tek onda doma smišljam što bih s njim mogla raditi.

Tako sam prije neki dan naišla na ograničenu seriju AVSIKTLIG, prethodno odrezane tkanine u duljini od tri metra. Jednostavno me je podsjetila na ljeto i u njoj baš na prvi tren i nisam vidjela što bih mogla sašiti, ali zvalo je na torbu za plažu…

 I dok sam ja to radila i smišljala jednostavnu torbu za plažu, djevojčice su nestrpljivo čekale svoje torbice.

Ukoliko odlučite šivati nešto jednostavno, bez podstave preporuka je koristiti francuski šav, koji će sakriti neporubljeni rub i učiniti torbu dodatno čvršćom, budući da je francuski šav ustvari dvostruki šav. Šiva se na način da se tkanina prvo postavi s uzorkom prema vani i prošije, zatim se preokrene, dobro pritisne glačalom i prošije još jednom, ostavljajući rub unutar dva šava.

I kao i uvijek, mogučnosti su beskrajne.  Obavezno operite tkanine prije šivanja – evo i zašto! A zatim, prepustite se mašti i željama… Napravite nešto u svom domu s vlastitim potpisom!

Veselo šivanje!

Objavljeno na Večernjakovoj blogosferi 

Prati 100 bofora na mreži:

Balzam za usne iz bakine apoteke

Razmišljali smo o poklonima za zahvalu za malu zabavu koju smo planirali pripremiti. Moja starija kći je predložila da izradimo nešto. Naravno, ne bismo mi bili mi, kada ne bismo nešto izradile. Samo što? I tako smo se upustile u avanturu izrade prirodne kozmetike.

I tako smo se upustile u avanturu izrade prirodne kozmetike. Potrebne su posudice, pčelinji vosak, kokosovo ulje i eterično ulje po izboru. Mi smo koristile eterično ulje mandarine. Na ručni ribež sam naribala pčelinji vosak i rastopila u lončiću. Pazite smjesa je vrlo vruća i ovaj korak nikako nemojte prepustiti malim pomagačima. Koristila sam vosak koji nije izbijeljen i lako ga našla u trgovini zdrave hrane. Dostupan je vosak u kocki koji se treba ovako naribati, a dostupan je i pčelinji vosak u ljuskicama, koji onda nije potrebno ribati. Osim toga pčelinji vosak koji smo koristile je žuti nepročišćeni vosak koji ima miris meda. Ovdje mogu reći da sam i lončić, a i ribež otpisala nakon ove avanture. U omjeru 2:1 sam u otopljeni vosak dodala kokosovo ulje.

Koristila sam kokosovo ulje bez mirisa, iz razloga što sam već planirala iskoristiti Aromarino esencijalno ulje mandarine, a i pčelinji vosak je unio svoju aromu, tako da nisam htjela da mi miris kokosovog oraha dominira i preuzme ovu mediteransku kombinaciju. Obično kokosovo ulje bi svakako bilo bolje, jer je bogatije vitaminom E – baš onim vitaminom koji je izvrstan pomagač u njezi kože. Recepata ima raznih, a osnovni sastojci su nam dostupni u specijaliziranim trgovinama organskih proizvoda i prirodne kozmetike. Na kraju svega smo kapnule kapljicu eteričnog ulja i eto – dobile smo balzam za usne koji ne sadrži kemikalije, konzervanse…

Objavljeno na Večernjakovoj blogosferi:

Prati 100 bofora na mreži:

Treba li vrećica?

Život u gradu je nedvojbeno vezan uz česte posjete raznim trgovinama. Ako ništa, to barem podrazumijeva otići po kruh i mlijeko. Ovdje u našoj kvartovskoj pekari gospođa prodavačica već stoji spremna da vam topli kruh stavi u plastičnu šuškavu vrećicu. Peciva često budu pošteđena, tako da ih se stavi prvo u papirnati škartoc, a tek onda se slažu u tu plastičnu vrećicu. Drugdje gdje se vrećice naplaćuju priča na blagajni ide ovako:

– Gospođo! Treba li vrećica?
– Ne treba, gospođo! Imam svoju, platnenu  vrećicu koju ovako zarolanu mogu spremiti u svoju torbu i nosim ju sa sobom Gospođo!

Da, to je Gospođa! Jednostavna torba, bez podstave koja je šivana francuskim šavom. Francuski šav zgodno sakriva rub tkanine. Obično reklamne platnene vrećice imaju porubljene unutarnje šavove endlericom. Ovdje, korištenjem francuskog šava smo izbjegli taj korak, koji se vrlo teško kvalitetno može napraviti na običnoj šivaćoj mašini. Osim toga, budući da se francuski šav prošiva dva puta – time je ova torba dodatno dobila na izdržljivosti – što je upravo ono što nam treba kada ju napunimo namirnicama iz trgovine, pjace, pazara i slično.

Materijali za izradu Gospođe! zaista mogu biti razni. Od običnog pamučnog platna, lana, trapera… pa sve do prenamjene starih jastučnica, plahti, stolnjaka… Važno je ipak, da materijal ne bude pre debeo, jer će se onda gotova torba teško presložiti i zarolati – što je osnovna ideja, da ju se jednostavno može nositi sa sobom  u drugoj torbi ili ruksaku.

Osim osnovnog materijala, potreban je materijal za ručke, kojeg opet možemo izraditi sami ili koristiti neku gurtnu ili slično. Uz ručke, potrebne su i dvije tanke vezice koje služe i da drže zarolanu Gospođu na mjestu, ali i  osiguraju da iz napunjene torbe ne poizspadaju stvari.

Ukratko princip izrade je ovaj:
– izrežemo komad tkanine za osnovu. Za veličinu mojih Gospođa! koje su na kraju 40x35cm  to je jedan dugački komad duljine 90 cm i širine 40 cm. Svinemo ga tako da je uzorak prema vani i prošijemo s 0,75 cm od ruba po bočnim stranama. Da, prvo šijemo s pravom stranom vani!
– preokrenemo komad i dobro stisnemo glačalom i šijemo 1,00 cm od ruba, vodeći računa da nam je prvi šav stalno s desne strane.
– preokrenemo i dobili smo urednu unutrašnjost Gospođe
– svinemo taj gornji neprošiveni rub jednom 1 cm, pa još jednom 2 cm prema unutra
– pripremljene ručki i vezice pričvrstimo iglicama s unutarnje strane i gurnemo ih pod svinuti rub
– prošijemo, osiguravajući područje oko ručki i vezica, tako da prošijemo nekoliko puta

I Gospođa! je spremna! Iznenadite svoje prijateljice, mamu, baku, tetu ovim super praktičkim poklonom koji voli zemlju, smanjuje otpad i obožava rukotvorine!

Veselo šivanje!

  

Objavljeno na Večernjakovoj blogosferi 

Prati 100 bofora na mreži:

Kupovina tkanina preko interneta?

Jedno od najčešćih pitanja koja mi čitatelji postavljaju je “gdje ima za kupiti” ovo ili ono. Osim tkanina, kod nas je još uvijek malo teže pronaći prave dodatke za šivanje, pozamanteriju. Pa ću i to uključiti u ovaj post.
Ja zasigurno naručujem i kupujem više i češće nego prosječan šivaći entuzijast, obzirom da osim što pišem blog i radim tutorijale, vodim i domaću radinost i neke komade dajem na prodaju – pa eto mogu reći da imam što za reći po ovom pitanju.
Odmah ću napomenuti da kupovina preko interneta ili kupovina na daljinu je u EU regulirana na način da kupac može u roku od 14 dana vratiti kupljenu robu i dobiti natrag povrat novca, bez da navodi ikakav razlog za odustajanje od kupnje.

Loše strane
Da prvo riješimo loši dio priče, ili bolje rečeno – nezgodni dio priče. Kupujući na daljinu niste u mogućnosti dotaknuti tkaninu, osjetiti ju pod rukom, a u deklaraciji najčešće nije naznačeno svojstvo rastezljivosti ili primjerice mekoće. Ovo je manje bitno za lanene tkanine, traper ili pamučna platna, od većeg je značaja za trikotažu i tkanine koje su mješavine nekih umjetnih materijala. Što se tiče boje, morate se osloniti na fotografije koje mogu, ali i ne moraju dati pravu nijansu boje.

Dobre strane 
Najbolja strana kupovine preko interneta je što u dućanu možete provesti sate, a da vas nitko ne pita “a za što vam to treba”. U početku šivaćih avantura me je to strašno obeshrabrivalo. Sada već imam set spremnih odgovora (o tome u nekom drugom postu, možda). Možete iz udobnosti svoje fotelje pregledati istodobno nekoliko dućana i usporediti.

Što piše u deklaraciji? 
Sastav – svakako, najvažnija stvar uz cijenu, kako bismo uopće znali što kupujemo. Tu je jasno i širina u kojoj dolazi materijal. Ovo je usko vezano uz cijenu i valja obratiti pažnju je li širina 130 cm, 145 cm ili čak 230 cm. Težina tkanine je po meni najvažniji podatak. Ona se izražava u gramima po metru kvadratnom ili nekada u gramima po metru. Primjerice tanki materijal za košulje je oko 100 g/m2, dok neki traperi ili dekor materijali imaju gramažu i 200 g/m2. Ovaj podatak može nadoknaditi onu gore spomenutu nemogućnost dodirivanja tkanine. Podaci za održavanje nam također mogu otkriti je li riječ o nekoj osjetljivijoj tkanini.

Dostava i poštarina Ponekad se jednostavno ne isplati sjesti u auto, autobus ili tramvaj ako točno znate što vam treba. Ako ste primjerice već bili u tom dućanu. Vrijeme dostave je obično 3-5 dana, a poštarine se kreću oko 25 kuna pa na više, a nerijetko su i besplatne za neku potrošenu svotu novca.

www.svijetmetraze.hr 
Nudi najveći izbor materijala i ima najpreglednije stranice. Može se pretraživati po boji, namjeni, uzorku, sastavu. Zgodna je opcija i da se komadi mogu stavljati u bilježnicu – gdje ih se može uspoređivati ili jednostavno čuvati kao podsjetnik. Također je dobra ponuda pozamanterije i dodataka za šivanje, kao i vune za pletenje. Iako su cijene izražene u eurima, na kraju račun dobijete u kunama. U Svijetu metraže je izvrstan izbor filca u metraži po vrlo povoljnim cijenama. Nerijetko su prisutne razne akcije, pa i besplatna poštarina. Inače je poštarina besplatna za narudžbe iznad 50 eura.

pamigoshop.hr
Dućan iz zagrebačke Ilice od nedavno ima i web dućan. Također nudi veliki izbor tkanina kao i u svom dućanu na Ilici u Vrapču. Poštarina je besplatna unutar Hrvatske već za narudžbe iznad 250 kuna, što i neće biti problem namaknuti jednom kada krenete pretraživati stranice. Osim izvrsnog izbora tkanina tu su i vuna za pletenje, dodaci za šivanje, konci, ali i hobi program. U Pamigo trgovini je izvrstan izbor jednobojnih pamučnih platna velikih širina.

https://cateks.hr/ 
Poznati hrvatski brend Čateks također ima i web trgovinu. Izbor je možda na prvi pogled skroman, ali je definitivno najpovoljniji po pitanju dekor materijala. Dostava je besplatna za narudžbe iznad 300 kuna. Značajno je da je Čateks nositelj Oeko-tex certifikata – testiran na štetne tvari.

http://aninetkanine.com/ 
Mali čarobni kutak šarenih pamučnih tkanina. Ovdje ćete naći uzorke renomiranih američkih i britanskih dizajnera. Možda je mala internetska trgovina, ali ćete za tren poželjeti da ju cijelu ponesete doma. Osim dostave koja je 25 kuna, nude opciju i osobnog preuzimanja u Zagrebu.

www.govic-company.hr/ 
Mjesto za kupovinu dodataka za šivanje, krojenje, vezenje, pletenje. U ovom riječkom dućanu ćete pronaći sve što vam može zatrebati u šivaćim pustolovinama – od igle do mašine! Neka vas ne obeshrabri ponuda profesionalnih strojeva i dodataka. Ako vam je potrebna i namjanja sitnica ili možda niste sigurni što točno tražite, od uvijek ljubaznog osoblja telefonski možete razjasniti sve nedoumice. Dostava brza.

U zadnje vrijeme su se pojavile još neke internetske trgovine tkaninama. Za sada ih nisam još istražila da bih ih mogla komentirati. Ali drago mi je da se i po tom pitanju stvari mijenjaju. Sada zaista imamo izbora!

Prati 100 bofora na mreži:

Kako se to radi – blog u stvarnosti

Sama ideja suradnje s knjižnicom mi itekako laska. No, ako bih igdje voljela da se priča o mom blogu – to bi svakako bila knjižnica i u dubini bloga, sretna sam zbog toga. S druge strane – izložba… huh. Zaista što izložiti? Ruku na srce, moje krpice nisu neko posebno majstorstvo. Što nam govori jedna lanena korpa za kruh? I kada sam pogledala u svoja skrovišta, malo je toga bilo zgotovljeno.

Unatoč tome sam isti tren pristala. I dok sam ja razmišljala, razmišljala je voditeljica knjižnice na čiju je inicijativu i sve krenulo i sve se nekako poklopilo – od ideje do naslova izložbe.

Kako se to radi – jedna je od glavnih kategorija na blogu i odabran naslov izložbe. U malom izložbenom prostoru knjižnice izloženi su svi koraci stvaranja jednog jednostavnog komada koji svatko može uz malo truda izraditi na šivaćoj mašini. A izložena je i moja prva šivaća mašina s kojom je i počelo pisanje ovog bloga.

Jednostavne upute za izradu, grafički su prilagođene prostoru i izložbi prate izložene komade. Takvih šest – sedam uputa tematski su posložene preko dva izloga knjižnice. Izložba je zamišljena da se promatra izvana, no kada posjetitelj uđe u knjižnicu može se približiti samim komadima i uvjeriti se u jednostavnost izrade svakodnevnih predmeta koji su izloženi.

Ideja izložbe, kao i samog bloga koji predstavlja je potaknuti posjetitelje da se prvo zapitaju – zašto šivaća mašina njihove bake ili tete stoji neupotrebljiva. Jednostavni u uporabni predmeti koji će podići kvalitetu svakodnevnice mogu nastati u vašem domu, u okruženju obitelji.

Nadam se da sam uspjela u naumu.

Prati 100 bofora na mreži:

Izložba u ZGK Sloboština

Sama ideja suradnje s knjižnicom mi itekako laska. No, ako bih igdje voljela da se priča o mom blogu – to bi svakako bila knjižnica i u dubini bloga, sretna sam zbog toga. S druge strane – izložba… huh. Zaista što izložiti? Ruku na srce, moje krpice nisu neko posebno majstorstvo. Što nam govori jedna lanena korpa za kruh? I kada sam pogledala u svoja skrovišta, malo je toga bilo zgotovljeno.

100 bofora u Sloboštini
Izložba u knjižnici Sloboština

Continue reading “Izložba u ZGK Sloboština”

Prati 100 bofora na mreži:

Inspiracija: vunena filcana jaja i radionica filcanja

Radionica filcanja – Tanja dela Nešto – Felt eggs 

Vuna je za mene materijal koji nas najviše povezuje s prirodom. Dovoljno ju je držati u ruci i osjetiti povezanost. Posebno je iskustvo sudjelovati u procesu izrade predmeta od sirove vune. Iako mnogi, sasvim nepravedno vunu povezuju isključivo sa zimom i zimskim ukrasima – to zaista nije i ne mora biti tako. Vuna je materijal za sva godišnja doba. Raditi s vunom opušta samo po sebi, a usvajanje vještine mokrog ficanja će vas sigurna sam, odagnati od svakog stresa.

Ako planirate uključili najmlađe u ovaj proces, pripremite se na skromne rezultate, a naglasak dajte na sam proces i izradu. I na strpljenje!
U hobi dućanima su dostupni razni već pripremljeni paketi češljane vune spremne za filcanje. Vuna u toj ponudi može biti već obojana ili ju možemo sami bojati.

Osim vune potrebni su sapun, voda, zdjela… Igle za filcanje, ako biste radili jaja ili kuglice sada nisu potrebne. U našoj tradiciji filcanje vune i nije baš zastupljeno, pa ćemo teško naći bake ili tetke koje bi ovu vještinu i tehnike mogli s nama podijeliti.

Radionica filcanja – Tanja dela Nešto – Felt eggs 

A budući da smo mi još uvijek na četvrtom katu nebodera, bez dvorišta – još se nisam upustila u niti jedan dio ovog procesa kod kuće. No, unatoč tome mogu si priuštiti malu vunenu avanturu u ateljeu moje prijateljice Tanje (Tanja dela Nešto)  gdje održava tečajeve i radionice filcanja. Ako se nađete u prilici prisustvovati izradi ili sudjelovati u tečaju ili radionici – nemojte to propustiti.

Tako ćemo ovaj Uskrs uživati u filcanim jajima. Ja sam poželjela jednobojna, jednostavna, ali kombinacije su beskrajne.

Radionica filcanja – Tanja dela Nešto – Felt eggs 

Prati 100 bofora na mreži:

Jaja od filca bodom obamet

Blagdani nas uvijek posebno inspiriraju da se bavimo ukrašavanjem našeg doma. No za Uskrs je to nekako posebno. Možda se ne čini, ali posebnije je od Božića. No, budući da Uskrsu prethodi vrijeme propitivanja i osobne refleksije, za razliku od veselog adventskog razdoblja pred Božić – nikako ne znači da su pripreme manje prisutne.
Ako zamislimo godinu kao jedan dan, onda bi Uskrs bio početak tog dana. Sve se budi, u ostalom kao i proljeće koje je pred nama. Sama slika uskrsnuća se predstavlja kroz simbol jaja – novi se život rađa iz tvrde naoko neprobojne ljuske, tako i mi započinjemo ukrašavanjem.

Tkanine izrezane u obliku jaja i jednostavan bod obamet, je poziv svima da krenu s pripremama. Iako se ovako izrezani oblici filca mogu nekim jednostavnim bodom izvesti i tako dodatno ukrasiti – ja sam baš za ovaj prvi post na temu Uskrsnih ukrasa to preskočila. Pratite na mom Facebook profilu ostale ideje za ukrašavanje jaja od filca, a sada prionimo na ovaj jednostavan projekt.

Što mi treba: osnovni šivaći pribor – igla i konac (koristila sam Unitasov runolist), iglice tkanine, filc punjenje. Vještine – osnovni bod obamet.
Već sam pisala o osnovnim bodovima za ručno šivanje, ali nije teško ponoviti. Bod obamet ili rubni bod je jedan od osnovnih bodova i vrlo je jednostavan. Ono što je važno za njega reći je da se bod radi s desna na lijevo – što mnoge možda buni. Dakle, napreduje se u smjeru kazaljke na satu, ali se sam bod ubada unatraške. Nadam se da će ove slike pomoći.

Važno je ovdje započeti oko pola centimetra od samog vrha jaja gdje će se formirati visilica. Kada smo obrubili više od pola jaja možemo ubaciti punjenje. A završni bod se zavlači pod prvi bod. I tu nećemo prekinuti konac, nego ga provući još jednom unazad i vezati sigurnosni čvor, ostavljajući ustvari dugački bod da visi van i služi da objesimo gotov ukras.

Kada ste napravili nekolijo ovakvih jednobojnih jaja, možete pustiti maštu na volju i nekim vezom ih ukrašavati.

Veselo šivanje!

Prati 100 bofora na mreži:

Vrijeme za kreativnost

Često se susrećem s pitanjem – kada ti to sve stigneš? I često se zamislim i na trenutak mi baš bude neugodno i ne znam odgovoriti. Možda nešto krivo radim? Kako mi to zaista uspijeva? Možda zanemarujem neki važan dio svakodnevnice za koji ne znam da trebam njegovati, a svi drugi znaju?

Danas je očito da se i vrijeme za kreativnost mora planirati. Kao i svo ostalo vrijeme, u ostalom. U užurbanom rasporedu malo se toga odvija spontano. I onda kada je već naš raspored pretrpan, potrudili smo se nadopuniti i rasporede naše djece raznim aktivnostima i obvezama. Njihove aktivnosti nakon vrtića ili škole, nisu ništa drugo, nego opet naše obveze, jer ih moramo na njih dopratiti, čekati, preuzeti, dovesti… Jasno, za to imamo vremena?
Sada se sve više postavljaju pitanja je li rano učenje zaista učenje ili mučenje? Koliko je ono potrebno nakon cjelodnevnih aktivnosti u vrtiću i školi?

Odgovor na pitanje o vremenu za kreativnost je u onome što bi se dogodilo da ne stignem odvojiti za to nešto vremena kroz tjedan, pa bilo to nekada sat vremena ili možda dva. Bilo da je to samo pola sata mira kada pokušavam nabosti neki osnovni bod na kukicu… Da nema tog vremena – vjerujem da bi pogubila sve konce kroz tjedan. Moja prijateljica ide na fitnes dva puta tjedno. Nije mi se nikada pohvalila da je nju netko pitao kada to stigne, uz posao i dvoje djece. A vjerujem da bi dogovorila: stignem utorkom i četvrtkom od 18 do 20. Ovo je moj fitnes. Moje vrijeme.

Kada sam pisala prvi post za Večernjakov blog, bila samo dobila na posudbu jednu zaista inspirativnu knjigu američke blogerice Amande Soule Blake “The Creative Family”. Ta je knjiga, igrom slučaja eto postala nekakva misao vodilja mojih postova na ovoj blogosferi.
Ona je u jednom poglavlju dala svoju formulu vremena za kreativnost. Prvi savjet bi bio – ugasite televiziju, ili koji ekran već koristite. I zaista, ne kažem da bacite televizor kroz prozor, no ako ga ugasite nakon večere, primjerice, otvorit će vam se slobodno vrijeme za kreativnost za cijelu obitelj. Mi se držimo tog pravila. I ako ima zainteresiranih, svatko može donijeti na čisti blagovaonski stol ono što želi raditi. To je naše zajedničko vrijeme. Ja svoje vrijeme za kreativnost pronalazim i rano ujutro. Probudim se i ustanem prije svih. Nekada je to pola sata, nekada je to svega petnaest minuta. Iznenadili biste se koliko se toga može (učinkovito) napraviti u to malo kratkog, ali mirnog vremena. Ja nisam noćna ptica, pa će neki naći ovo vrijeme, možda kada svi odu na spavanje…

No svakako – vrijeme za kreativnost postoji. Ne treba ga izmišljati, jer je ono postojalo oduvijek. Treba ga možda, ponovno naći, jer se izgleda izgubilo. Sigurna sam da ne možete zamisliti vaše bake, none, nane kako se bore s ovom temom? U njihovo, ne tako davno doba ručni rad i stvaranje je bila svakodnevnica. Nekima nužnost, ali radost. Ja to vidim u komadima ručnog rada koje smo sačuvali od njih. Dovoljno je pogledati.

Prati 100 bofora na mreži: