Ilustracija: © Manuel Šumbera
Ilustracija: © Manuel Šumbera

Istjerivači dosade? Ako dijete zna čitati, onda jednostavno nema mjesta dosadi. Ovim generacijama će to zvučati kao famozna jabuka kao odgovor na “mama, ja bih nešto slatko”. Ipak, dobro je da im je dosadno.

Nerijetko mislimo da pojavu dosade kod djece treba gasiti kao nekakav požar. Posebno ako ta rečenica dođe u nama nezgodnom trenutku, skloni smo na prvu nuditi televiziju, elektronska čuda ili im preventivno organizirati i upotpuniti vrijeme nekim osmišljenim sadržajima. Slobodno vrijeme, u pravom smislu riječi – slobodno, ne znači da je na treningu, zboru ili dramskoj. Slobodno vrijeme znači upravo to, da je ono bez definicije, bez strukture, naputka. Simptomi prve pojave dosade su slični potrebi za maženjem i potrebom da se posvetimo jedni drugima. Obično kada se udovolji tim željama, već nakon pet minuta dijete odlazi za nekom svojom novom idejom. Prepušteno samo sebi, odnosno vrijeme prepušteno samo njima, ubrzo će biti ispunjeno nekom zanimljivom igrom, idejom, projektom.

No, kod ozbiljnijih slučajeva dosade… Neki dan sam osluškivala igru svoje dvije kćeri, dok su se pripremale na odlazak na svoje zamišljeno kampiranje. Starija je rekla: uzmimo puno slikovnica i knjiga, ako nam bude dosadno. Kod ozbiljnijih slučajeva dosade, kada na primjer danim već pada kiša ili na početku školskih praznika, naša intervencija u vrijeme će možda ipak biti potrebna. Slikanje, vezenje, neka čarolija od kartona ili znanstveni pokusi… nema te dosade koja će preživjeti. No, ako dijete zna čitati, onda jednostavno nema mjesta dosadi. Ovim generacijama će to zvučati kao famozna jabuka kao odgovor na “mama, ja bih nešto slatko”. Osim toga, protiv dosade, uvjetno rečeno – potrebno je zgodno osmisliti prostor i omogućiti da kreativnost bude na dohvat ruke. Olovke, papiri, krpice koje su namijenjene za njih dobro je držati njima na dohvat. Ako su dovoljno odrasli, mogu im se zadati i zadaci da se brinu o urednosti tog malog kreativnog skladišta. Tako organiziran prostor će im dati dodatan poticaj da istražuju, pitaju i zanimaju se kada će oni moći ovladati nekim vještinama. Prije će pokazati interes, ako im je neki alat ili neka tehnika u vidokrugu. Postoji još jedan trik. Zove se kuckalo protiv dosade i pronašli smo ga u knjizi Jura i kuckalo protiv dosade Romana Simića. Pitka priča, s puno skladnih rima odmah nas je osvojila. Preporučila bih ju djeci školskog uzrasta, posebno prvašićima kojima će se posebno svidjeti kako kuckalo može raditi na različite geometrijske likove. Da vam ne otkrivamo sadržaj i kvarimo zabavu, reći ću samo da je to ukoričena povijest jedne prosječne dosade. Djeci će biti zanimljiva, posebno i zbog domišljatih ilustracija Manuela Šumberca, a nama odraslima kao podsjetnik da je dosada dobra stvar i da bismo u slučaju nužde, protiv dosade uvijek trebali ponuditi isključivo kuckalo.

Objavljeno na: https://blog.vecernji.hr/100bofora/dosadno-mi-je-uzmi-knjigu-9967 – blog.vecernji.hr