Šivanje

Danas sam napravila: torbu na vezicu – II

Dovoljno je da gledajući u nas požele da i oni sa sobom vani odnesu neke svoje stvari. Ako se zagledamo sami u sebe vidjet ćemo da uvijek nešto negdje nosimo. Barem većinu vremena. Osim same želje da precrtavaju naše ponašanje, malima je zaista i važno da imaju nešto svoje sa sobom. A i nama – posebno ako znamo da ćemo se zadržati na nekim, ne tako popularnim mjestima – kao pošta, banka… ili možda jednostavno vožnja u autu, ma nebitno.

Nešto se nosi sa sobom i to je gotova stvar. Samo što!? I koliko toga?
– Mama – ja bih sve ovo!
Kada sam prije tri godine prvi puta sašila ovakav mali ruksak na uzicu, pokazao se kao sjajan odgovor na ova pitanja.
-Možeš ponijeti što u njega stane.

Tako smo riješili nekoliko mogućih nesporazuma bliske budućnosti. Prvo, zabavi se prije odlaska odabirom igračaka koje treba sama spremiti u torbu. Drugo, ako se sjeti putem žaliti da joj nešto nedostaje, svjesna je da je sama radila odabir i da nema osnovu za žalbu. A i treće – sve je u tom malom ruksaku i ona je odgovorna za njega. To joj daje samopouzdanje, ali i osjećaj odgovornosti.

Izrada je vrlo jednostavna. Ja sam koristila pamučne materijale, a zgodno je za vanjsku tkaninu koristiti i lan ili traper ili keper, pa se dobije čvršća verzija torbe. Dno sam nekoliko centimetara “skockala” da bi dobila na volumenu. Tunel za provlačenje konopa ili uzice sam našila neovisno o komadima tijela torbe. Tako sam izbjegla komplicirano ušivanje tunela, a i dobio se zgodan kontrast uzorka.

Za male torbe, odnosno one namijenjene najmlađima sam sama sašila uzicu. To je jednostavna traka svinuta i prošivena. Trik je u tome što se ostavi neprošiveno oko 5 cm trake. Takva traka se provuče kroz tunel i omčice torbe i onda se zašije do kraja. Šav se može sakriti u tunelu torbe, ali čak ni to nije potreba.

Veselo šivanje!

Šivanje

Mama i ja: što bismo mogli šivati

Nema li bolje zabave za djecu nego kada ravnopravno idu obavljati neke zadatke ili aktivnosti s mamom, ili tatom?
Bilo da se ide samo u običnu šetnju uz možda ispijanje kavice, odlazak u knjižnicu, vrtlarenje ili jednostavno idemo nas dvije na plažu. Velika je razlika kada ti mali slušači (a oni slušaju pozornije kada se čini da to uopće ne rade) čuju kako kažemo “evo vodim malu na šišanje” ili da ih ravnopravno uvodimo u svakodnevnicu. To su posebni trenuci.
Oni obožavaju da im se zadaju ozbiljni zadaci. Kada im se objasni da to nije igra, nego ozbiljna stvar – e tada prava igra tek počinje. Uloga koju preuzimaju im daje ogromno samopouzdanje, a mašti i idejama kasnije nema kraja.

Meni je najdraže kuhanje! Krenemo tako da zajednički osmislimo što bismo mogle skuhati za večeru ili možda koji kolač napraviti i onda zaista otići u nabavku tih namirnica. Našim malim velikim ljudima možemo pri tom podijeliti važne zadatke. Čuvar popisa za kupovinu je, na primjer, zadatak velike složenosti, a i odgovornosti. Ako već znaju pisati neka i napišu što nam sve treba.
U tim posebnim trenucima je u ustvari najvažnije vrijeme koje im posvećujemo. Provjeriti listu svaki put prije nego se krene na potragu za sljedećom namirnicom. Oni to osjećaju i znaju da je kupovina u kojoj oni sudjeluju taj poseban trenutak – za razliku od one kupovine kada ih utrpamo u kolica i jurimo kroz koridore brašna i šećera tražeći ulje i sol.

100 bofora: žuta torba mama i ja

Ako pri tom dodamo i set jednakih torbi za dućan (a kod kuće možda i pregače u istom tonu) – mislim da nam se sprema najukusnija večera svih vremena!

Što nas dovodi do ideje – što bismo mogli šivati? Torbe svi volimo, pa su tako one jednostavnog kroja i najčešći projekt na koji se u početku šivačkih istraživanja odlučujemo. Koji god kroj ili materijal odabrali, sigurno će vam ostati nešto viška krpica. Iskoristite ih da napravite i koju manju torbicu za njih. Pri tome nemojte misliti da joj trebate pridodati manje pažnje pri šivanju – ni sami nećete vjerovati u kojim će sve pričama ta torba završiti i koje će avanture doživjeti. Ako mislite da će nositi samo par plišanaca – fino ćete se iznenaditi kad vam u njoj s plaže donese kilo morskog žala.

Veselo šivanje!

objavljeno na večernjakovoj blogosferi