Sama ideja suradnje s knjižnicom mi itekako laska. No, ako bih igdje voljela da se priča o mom blogu – to bi svakako bila knjižnica i u dubini bloga, sretna sam zbog toga. S druge strane – izložba… huh. Zaista što izložiti? Ruku na srce, moje krpice nisu neko posebno majstorstvo. Što nam govori jedna lanena korpa za kruh? I kada sam pogledala u svoja skrovišta, malo je toga bilo zgotovljeno.
Unatoč tome sam isti tren pristala. I dok sam ja razmišljala, razmišljala je voditeljica knjižnice na čiju je inicijativu i sve krenulo i sve se nekako poklopilo – od ideje do naslova izložbe.
Kako se to radi – jedna je od glavnih kategorija na blogu i odabran naslov izložbe. U malom izložbenom prostoru knjižnice izloženi su svi koraci stvaranja jednog jednostavnog komada koji svatko može uz malo truda izraditi na šivaćoj mašini. A izložena je i moja prva šivaća mašina s kojom je i počelo pisanje ovog bloga.
Jednostavne upute za izradu, grafički su prilagođene prostoru i izložbi prate izložene komade. Takvih šest – sedam uputa tematski su posložene preko dva izloga knjižnice. Izložba je zamišljena da se promatra izvana, no kada posjetitelj uđe u knjižnicu može se približiti samim komadima i uvjeriti se u jednostavnost izrade svakodnevnih predmeta koji su izloženi.
Ideja izložbe, kao i samog bloga koji predstavlja je potaknuti posjetitelje da se prvo zapitaju – zašto šivaća mašina njihove bake ili tete stoji neupotrebljiva. Jednostavni u uporabni predmeti koji će podići kvalitetu svakodnevnice mogu nastati u vašem domu, u okruženju obitelji.
Nadam se da sam uspjela u naumu.