Sada kada razmišljam, ustvari mi je čudno da do sada nisam pisala o tome što čitamo. Čitanje je vjerujem jedan od rituala svake obitelji. Sigurna sam jedna od prvih rutina koje smo ustanovili – pidžamica – priča – spavanje. Da, čitali smo im dok su bili u trbuhu. Mlađoj smo također posljedično čitali dok je bila u trbuhu, odnosno slušala je priče koje bih čitala starijoj sestri prije spavanja. Na trenutke mislim da imamo i previše knjiga i slikovnica, a opet – kako netko može imati previše knjiga. Ipak, radimo neku selekciju, pa slikovnice koje su cure prerasle smo razdijelile dalje, da oslobodimo mjesta za nove.
Ruku na srce, danas se je za pronalazak zaista kvalitetne slikovnice potrebno dobro potruditi. Za dobru knjigu ćemo se uvijek i potruditi i naći mjesta, tako istražujemo i ne odustajemo. A i posjeti knjižnici su uvijek dobra ideja.
Drugo, na čemu sam beskrajno zahvalna je što su moja majka i tetka sačuvale neke slikovnice iz mog djetinjstva. Zato, mjesta za stare slikovnice, molim!!! Pa, evo prvi u nizu postova o tome što čitamo. Maja Maja, u originalu Martine je serija slikovnica koja je počela izlaziti još 1954. godine na francuskom jeziku, belgijskih autora Marcela Marliera i Gilberta Delahayea.
Kada sam ljetos shvatila da su slikovnice koje je prvo čitala moja rodica, a onda i ja, preživjele sve ovo vrijeme, pa i rat u tim godinama bila sam presretna. Divno se je vratiti u djetinjstvo, bar na kratko. Obožavala sam te slikovnice, njihove ilustracije i listajući ih ponovno sam pronalazila odgovore zašto mi se danas neke stvari sviđaju više od drugih. Danas, Maja je i dalje s nama i u ovom stoljeću nove priče su objavljene. I to me veseli.
Nove i stare Maje
Maja nije odrasla, ali danas ima fotoaparat i sve što današnje doba donosi. No, i dalje obrađuje teme iz svakodnevice kroz koji se uvijek proteže nit svijesti o poštovanju prirode i danas više nego ikada, vrlo aktualnim ekološkim vrijednostima. Tako smo obnovili kolekciju naših starih Maja novima, a cure su je objeručke prihvatile. Nova slikovnica Maja zaštitnica prirode (2009.) gdje Maja sa svojim prijateljima organizira povorku kako bi osvijestili poljoprivrednike da ne koriste pesticide…
Maja mala vrtlarica (1970.) stara, ali u novom ruhu izdala je nakladnička kuća PROFIL. I zanimljivo je, meni, iako ne znam koliko mali čitači drže do toga, ali sumnjam da im išta promakne – taj brzi razvoj u proteklih pedesetak godina. Primjerice u slikovnici Maja putuje avionom (1965.) kada dočekuju oca da im se pridruži u Rimu, sve zastane i utihne kada prelijeće zrakoplov. Drago mi je da su u novom ruhu, finom tvrdom uvezu.
Kapetan gola brka, Vojin Jelić
Ovu sam slikovnicu nedavno kupila preko oglasa. Znam da moja mama doma čuva moj primjerak dolje u Dubrovniku i iako sam uzela sa sobom mnoge knjige i slikovnice, nju sam ipak ostavila. Učinilo mi se da sam dobila onaj pogled, pa sam ipak onda stana na nekoj mjeri. No za 25,00 kn kad sam ju vidjela oglašenu, morala sam ju imati. Bilo bi zaista neodgovorno prijeći preko takve ponude. sto bofora, pa i više…
Kapetan gola brka je zbirka pjesama i već u prvoj pjesmi se krije stih po koji pokazuje da 100 bofora ustvari nije moja izmišljotina. To je nešto što sam očito tada čula, kasnije zaboravila i onda nazvala svoj blog eto upravo tako, a da nisam ni svjesna bila da citiram pjesmu. I to pjesmu iz zbirke koju je ilustrirao Vasko Lipovac, izdanje Modra lasta 1977. Treba li bolja preporuka?
Što rade patuljci?
Kada je moj muž uzeo ovu slikovnicu u ruke, samo je rekao nešto tipa: kako to da ti sad imaš moju najdražu slikovnicu?! Iako je prekrasno ilustrirana slikovnica, na njoj ne nalazim podatke o ilustratoru. Stihove potpisuje Nada Iveljić, a priča nas vodi kroz jedan dan vrijednih patuljaka koji rano ustaju, jedu zdravi zajutrak. Upoznajemo sve njihove vještine od vrtlarenja, kuhanja, saznajemo da su vješti draguljari koji ne skupljaju dragulje… Pa sve do večeri kada završava dan i patuljci tonu u san… Preporuka ako tražite slikovnicu kojom želite opisati sva doba dana, a svakako je sjajno što i patuljci idu spavati, zar ne.
Veselo čitanje!
Objavljeno na Večernjakovoj blogosferi: