Rukotvorine… one ne stavljaju kruh na moj stol. Sigurno ne ni odrezak, a ni salatu. Možda se nađe za neki desert. Ali sigurno se ostavlja radost i zadovoljstvo i na moje lice i na lice onih koji na koncu uživaju u mojim krpicama, a i onima koji ih samo gledaju.
Trenutno stanje je takvo da i u mom najdražem dućanu (onom dućanu zbog kojeg smo nekada prelazili granicu do dvije da bismo se obukli za ljeto, zimu, a sad mi je tu na dohodaj u najbližem trgovačkom centru) – cijena torbe za plažu, primjerice je pola samo mojih troškova materijala (ili čak trećina ako ste došli na snjiženje). Pa ne mogu ja tome konkurirati!
Koliko košta jedna rukotvorina? Troškovi materijala, jasno, trošak rada. Pa čak i da računam po nekoj najnižoj satnici. Zbrojimo to i dobijem osnovicu. Osnovicu na koju bih morala dodati, ako stavimo da imam prijavljenu domaću radinost, oko 60 % daća i troškova – poreza, prireza, mirovinskog, zdravstvenog.
Kako sam i spomenula, rukotvorine su moj hobi, moje slobodno vrijeme. Za ovakve slučajeve u poreznom sustavu je predviđena kategorija „domaće radinosti“. U domaćoj radinosti, dok imate stalno zaposlenje drugdje, doma možete kukičati, plesti, raditi svašta nešto što se našlo na popisu proizvoda i usluga koje se mogu obavljati u domaćoj radinosti. Ako ste sreće da se to što vi radite našlo na toj listi i ako imate kupca za svoje proizvode – na konju ste.
Međutim, kako biste ikako mogli konkurirati cijenama iz trgovačkih lanaca? Nikako. Imate originalan i kvalitetan proizvod – ali skup. I još skuplji kada na njega dodate sve što morate podmiriti da biste mogli izdati račun za njega i mirno spavati u konačnici.
Zato mogu riješiti dobar broj poklona, rođendanskih, božićnih i inih. Mislim, i dalje nas zovu na rođendane iako poklanjamo rukotvorine. Djeca doduše nisu tako oduševljena, jer ne možemo konkurirati ni trenutno aktualnom akcijskom serijalu, ali zato su majke redovito oduševljene (to opet nekako izbalansiramo tako da moj muž u poklon ugura neki nezdravi slatkiš, pa se djeca razvesele, a opet roditelji smrknu… ).
Potpuno si u pravu.Nisu samo trgovacki lanci vec kod nas je takva navala kineskih radnja gde je sve badava.Ko onda uopste hoce da kupi rukotvorinu?Mi i nemamo kulturu zivljenja da se se poklanja rukotvorina.Jer ona u sebi nosi ljubav,vreme,rad,trud,kreativnost,mozak.Pitao me je zet koliko mi je vremena trebalo da uradim soft book za unuka.Rekla sam da ne merim vreme za one koje volim.A kako zaraditi?Nikako.Samo mozemo ustedeti novac ali ne i vreme kad poklanjamo svoje rukotvorine.I to iskljucivo najmilijima jer vremena niko nema.Ostaje samo da svoju kreativnost iskazujemo kroz vlastito zadovoljstvo stvaranja i deljenjem na blogu sa ostalim kreativnim ljudima.Da bar ostane trag.danas mi je jedan anonimni prokomentarisao za post o torbi_lepo,ali ga nerviraju babe koje su se navukle na interenet.Toliko o tome koliko kosta rukotvorina.Pozz:))