Kreativnost na četvrtom katu bez dvorišta

 Ja sam jedna od onih koja je svoju kreativnost pronašla dok sam bila trudna prvi put. Iako sam cijelo svoje djetinjstvo bila okružena šivanjem, pletenjem, kukičanjem, vezenjem. Moja baba, none, mama, tetke svakodnevno su nešto radile. Korpa s vunicom pokraj naslonjača ili goblen u krilu, ako ništa drugo.
U mladosti i za vrijeme studija bih se tu i tamo sama odvažila na neki kreativni izlet, pa bih kupila vunice i igle, naravno knjigu o aktivnosti u pitanju (barem posudila u knjižnici), ali nikad me ništa nije dovoljno dugo držalo.

Nisam jedina koju je roditeljstvo potaknulo na kreativnost u svakodnevnom životu, to je česta i čini se normalna pojava. Mnogi blogovi koji me inspiriraju, knjige, autorice dijele istu sudbinu. Tako sam se našla na koncu prve trudnoće, prebacujući termin kako sjedim za šivaćom mašinom prošivajući još samo ovaj i ovaj komad…
Djeca su pravi učitelji kreativnosti – od njih i s njima naša kreativnost dobiva smisao.

Naši životi, bar ovi na četvrtom katu bez dvorišta danas se sastoje od jurnjave od vrtića na posao, od škole do trgovine, kuhanja za danas, kuhanja za sutra, pospremanja.
Nekima se čini da tek s dolaskom djece, vremena za stvaralaštvo neće biti – ali stvarnost može biti potpuno drugačija. Samo ako dopustimo, može nam postati dio svakodnevnice. Uz malo dobre organizacije, malo uputa i savjeta, malo po malo stvara se prostor za obiteljske aktivnosti koje vesele, okupljaju i potiču na nove.

Danas smo utopljeni u ovom virtualnom svijetu i mislim da je izrada i upotreba ručno rađenih predmeta za svakodnevnu upotrebu kontra uteg tomu. Posebno ako ih sami osmislite i koristite pri tome prirodne materijale. A djeca, njima ne treba puno. Ustvari, danas djeca imaju previše, a previše nije u istom timu kao i kreativnost. Djecu se danas lako dariva, a dostupnost igračaka upitnog smisla i kvalitete uči našu djecu od ranog djetinjstva pretjeranoj težnji za posjedovanjem stvari i želji da se ima sve i više od toga, a da se pri tom ni ne pitaju kako se to radi ili od kud to dolazi. Sigurna sam da će i najnespretnija rukotvorina napravljena sa srcem (a to rukotvorine obično i jesu) unijeti veselje u vaše dane i svima značiti puno više nego uopće možemo zamisliti dok je izrađujemo.

Od onih koji se već nalaze u nekom kreativnom okruženju, do onih koji čekaju svoju inspiraciju važi osnovno – organizacija je pola posla. A i dodala bih onu Woodija Allena da je za 80 posto uspjeha dovoljno pojaviti se (e: 80 percent of success is showing up)!

objavljeno na večernjakovoj blogosferi