Kako jednostavno skinuti naljepnice i ljepilo sa staklenki i ostalih kupljenih proizvoda, a pri tom ih ne lansirati na Mjesec.

Staklenke su zaista simbol i dobre zimnice i razmišljanja o smanjenju otpada. Njihovo ponovno korištenje predstavlja osnovnu ideju o smanjenju otpada u svakodnevnom životu. Prije prve prenamjene teglica osim što ih naravno operem, volim i skinuti sve naljepnice i deklaracije s njih. Poklopce uglavnom odmah recikliram, posebno ako je u pitanju zimnica. Za zimnicu uvijek koristim nove poklopce. One dobre poklopce, pod tim mislim one koji nisu promijenili boju zbog sadržaja teglice ili koji nemaju tragove ruzine, čuvam za slučaj da u teglice spremam neke nekvarljive stvari. Čuvam i plastične poklopce, oni su praktički neuništivi. Osnovna je misao da se staklenke ne recikliraju. Ako ne znate što biste s njima, dajte ih nekome tko radi zimnicu. Ako ne poznajete nikoga, baš nikoga – objavite u nekoj grupi ili na malom oglasniku. Netko će već doći po njih.

Postoje teglice kojima se etikete jednostavno same odlijepe kada ih potopite u toplu vodu. A postoje i one tvrdoglave s kojih etiketa nikako neće dolje i kad mi se ovo dogodi, najradije bih je lansirala na Mjesec. Na ove tvrdokorne slučajeve ću se vratiti na kraju, čitajte dalje.

Za skidanje naljepnica i ljepila koje ostaje ispod njih koristim pastu po ovom super jednostavnom receptu:
Recept za skidanje naljepnica i ljepila od 1 žlice sode od 1 žlice biljnog ulja zamutite gustu pastu
Upotreba: premažite mjesto gdje je ostalo ljepilo od deklaracije i ostavite nekoliko minuta da tako odstoji. Krpicom prebrišite i isperite toplom vodom.

Zgodno je napraviti jednu teglicu ove paste i ukrasiti je za poklon nekome tko upravo useljava u novi stan i ima poprilično deklaracija za poskidati s novih lončića, namještaja i ostalog… Za tu posebnu priliku može se dodati i po par kapi nekog eteričnog ulja, primjerice limuna, grejpa ili naranče. Ovaj recept je vrlo jednostavan i siguran za okoliš. Postoje i druge, možda jednostavnije metode koje uključuju benzin, aceton i slične proizvode, koji iako funkcioniraju na sebi nose one čudne oznake s mrtvom ribom i suhom prirodom. Te proizvode, ako je moguće ja radije ne koristim, jer ne želim dodatno zagaditi naše odljeve. Na koncu, što s onom tvrdoglavom teglicom?

Ako izdržim da ju ne bacim u reciklažni kontejner to završi tako da strugalicom (onom za staklokeramičku ploču za kuhanje) skidam tu bljakicu, a proizvod na listu za “ako baš moraš” kupovinu.

Prvotno objavljeno na Večernjakovoj blogosferi.