Inspiracija · Uskrs i proljeće

Inspiracija: vunena filcana jaja i radionica filcanja

Vuna je za mene materijal koji nas najviše povezuje s prirodom. Dovoljno ju je držati u ruci i osjetiti povezanost. Posebno je iskustvo sudjelovati u procesu izrade predmeta od sirove vune. Iako mnogi, sasvim nepravedno vunu povezuju isključivo sa zimom i zimskim ukrasima – to zaista nije i ne mora biti tako. Vuna je materijal za sva godišnja doba. Raditi s vunom opušta samo po sebi, a usvajanje vještine mokrog ficanja će vas sigurna sam, odagnati od svakog stresa.

Ako planirate uključili najmlađe u ovaj proces, pripremite se na skromne rezultate, a naglasak dajte na sam proces i izradu. I na strpljenje!
U hobi dućanima su dostupni razni već pripremljeni paketi češljane vune spremne za filcanje. Vuna u toj ponudi može biti već obojana ili ju možemo sami bojati.

Osim vune potrebni su sapun, voda, zdjela… Igle za filcanje, ako biste radili jaja ili kuglice sada nisu potrebne. U našoj tradiciji filcanje vune i nije baš zastupljeno, pa ćemo teško naći bake ili tetke koje bi ovu vještinu i tehnike mogli s nama podijeliti.

A budući da smo mi još uvijek na četvrtom katu nebodera, bez dvorišta – još se nisam upustila u niti jedan dio ovog procesa kod kuće. No, unatoč tome mogu si priuštiti malu vunenu avanturu u ateljeu moje prijateljice Tanje (Tanja dela Nešto)  gdje održava tečajeve i radionice filcanja. Ako se nađete u prilici prisustvovati izradi ili sudjelovati u tečaju ili radionici – nemojte to propustiti.Tako ćemo ovaj Uskrs uživati u filcanim jajima. Ja sam poželjela jednobojna, jednostavna, ali kombinacije su beskrajne.

Šivanje · Uskrs i proljeće

Jaja od filca bodom obamet


Blagdani nas uvijek posebno inspiriraju da se bavimo ukrašavanjem našeg doma. No za Uskrs je to nekako posebno. Možda se ne čini, ali posebnije je od Božića. No, budući da Uskrsu prethodi vrijeme propitivanja i osobne refleksije, za razliku od veselog adventskog razdoblja pred Božić – nikako ne znači da su pripreme manje prisutne.
Ako zamislimo godinu kao jedan dan, onda bi Uskrs bio početak tog dana. Sve se budi, u ostalom kao i proljeće koje je pred nama. Sama slika uskrsnuća se predstavlja kroz simbol jaja – novi se život rađa iz tvrde naoko neprobojne ljuske, tako i mi započinjemo ukrašavanjem.

Tkanine izrezane u obliku jaja i jednostavan bod obamet, je poziv svima da krenu s pripremama. Iako se ovako izrezani oblici filca mogu nekim jednostavnim bodom izvesti i tako dodatno ukrasiti – ja sam baš za ovaj prvi post na temu Uskrsnih ukrasa to preskočila. Pratite na mom Facebook profilu ostale ideje za ukrašavanje jaja od filca, a sada prionimo na ovaj jednostavan projekt.

Što mi treba: osnovni šivaći pribor – igla i konac (koristila sam Unitasov runolist), iglice tkanine, filc punjenje. Vještine – osnovni bod obamet.
Već sam pisala o osnovnim bodovima za ručno šivanje, ali nije teško ponoviti. Bod obamet ili rubni bod je jedan od osnovnih bodova i vrlo je jednostavan. Ono što je važno za njega reći je da se bod radi s desna na lijevo – što mnoge možda buni. Dakle, napreduje se u smjeru kazaljke na satu, ali se sam bod ubada unatraške. Nadam se da će ove slike pomoći.

Važno je ovdje započeti oko pola centimetra od samog vrha jaja gdje će se formirati visilica. Kada smo obrubili više od pola jaja možemo ubaciti punjenje. A završni bod se zavlači pod prvi bod. I tu nećemo prekinuti konac, nego ga provući još jednom unazad i vezati sigurnosni čvor, ostavljajući ustvari dugački bod da visi van i služi da objesimo gotov ukras.

 

Kada ste napravili nekolijo ovakvih jednobojnih jaja, možete pustiti maštu na volju i nekim vezom ih ukrašavati.

Veselo šivanje!

Šivanje · Uskrs i proljeće

Kokice u novom sjaju

Budući da su moje kokice zasjale  na 73. stranici novog izdanja Dom i Dizajn magazina, red bi bio da malo osvježim ovaj tutorijal s novom slikom “kako se to radi”. Ove ukrase radim već nekoliko godina i nastali su ustvari tako da sam bila prilično lijena pratiti jedan kroj iz jednog starog žurnala kojeg mi je mama bila preporučila, pa sam ih prepravila po svom. Sa željom da u što manje koraka dođem do finalnog proizvoda. Sada se više ni ne sjećam kako su te originalne kokice izgledale.

A kako su dospjele u novine? To se i ja pitam. Jedno jutro je osvanuo mail u inboksu sa upitom o suradnji. Pa naravno! Zaista, na kioscima treba povećalom tražiti kvalitetne magazine domaće produkcije. Još više mi je bilo drago što su prepoznali baš tutorijal – jer meni je zaista želja da potaknem što više ljudi da se krene ili vrati izradi rukotvorina. Imam osjećaj da je u nekom trenutku naše, ne tako davne, ali ipak dovoljno davne prošlosti postalo nepopularno izrađivati stvari vlastitim rukama. Kao da se naš vlastiti rad toliko obezvrijedio, kao da postalo pitanje statusa u onom negativnom smislu.
Danas se, nadam se vraćamo tamo gdje smo stali.

A da se ja vratim na kokice u novinama. Da, nakon mog srdačnog pristanka ugostila sam jednu zanimljivu fotoreporterku. Uz kavu i sitne razgovore o svemu i svačemu foto seansa mojih kokica je bila gotova.
Dakle evo malo osvježenje kokica u novom sjaju!


Cijeli tutorijal možete naći u jednom od starih postova: kokice – kako se to radi! Ili skoknite po novi broj D&D magazina.

 Veselo šivanje!