Volimo našu Medvednicu, tko prati zna da često prtimo njenim stazama. Otkako se obnovio Medvedgrad i otvorio centar za posjetitelje nekoliko smo puta pokušali ga posjetiti. Što zbog mjera, što zaista zbog ograničenog broja posjetitelja nismo uspijevali. Govorila sam sebi, ah još jedan u nizu centara za posjetitelje u Parkovima prirode, koji su svi na isti kalup. Iako je to živa istina, koju nam je potvrdila i gospođa kada smo bili u Sošicama, želja nam je i dalje bila obići ga.
Jedan naš pohod na Risnjak je urodio plodom.
Ulaznica za korisnike virtualne dječje kartice Mudrice je značajno povoljnija. Ovo je ono što ja glasno pozdravljam. Smatram da bi svim školarcima u RH ulaz u parkove prirode i nacionalne parkove ne samo bio besplatan, nego i obavezan.
Do Medvedgrada vodi cesta, pa se može prići s autom. Važno je napomenuti da ako vas pretekne autobus izletnika ili ekskurzije da ćete morati čekati na ulazak. Broj posjetitelja koji mogu u istom trenutku biti u centru je ograničen. Kada se popnete na vrh Južne kule bit će vam i jasno zašto.
Do sada smo naučili da su postavi u centrima za posjetitelje vrlo interaktivni. Od otvaranja ladica, pritiskanja tipki i koječega, ovdje smo pronašli slavodobitnika. Mene je potpuno oduševila kuharica. Knjiga drevnih recepata meda, koprive, kadulje, maslačka… Interakcija je sjajna, jer dobijete i recept za ponijeti.
Sam postav je lijepo dizajniran, čini se kao da je svaki detalj uklopljen, a interaktivni sadržaji, kojih ni ovdje ne manjka su intuitivni i nenametljivo uklopljeni. Rekli smo da nam je ovo zauzelo broj jedan na ljestvici.
Pogled s vrha Južne kule je spektakularan. Nemojte propustiti poglede kroz dvogled, jer su podešeni tako da kada gledate kroz njih pojavljuju se natpisi vrhova i mjesta koje vidite. Ne morate više pogađati.
Nastavili smo put prema Risnjaku, na Grafičar preko Velikog Plazura natrag na Medvedgrad.
