Slapnička draga

Slapnička draga se nalazi u središnjem dijelu Žumberka i obuhvaćena je Parkom prirode . Vrlo je hvaljeno mjesto za izlet kojeg su popratili mnogi naši portali, opisujući ga kao idealno mjesto za rashladiti se od ljetnih gradskih vrućina. No, jedna je mala kvaka… naime za doći do ovog dijela Žumberka, iz smjera Zagrevba, vrlo se lako, u ljetnim mjesecima, upadne u kolonu za more. Bilo da se radi o autoputu ili staroj karlovačkoj.
Bio je prvi vikend srpnja i mi smo strpljivo čekali oko 45 minuta za proći tri semafora do Jastrebarskog… a kasnije je sve išlo glatko.

Kanjon rijeke Slapnice je zaštićeni krajolik zbog iznimne ljepote i aktivnog procesa stvaranja sedre na više mjesta. Pored krajobraznih vrijednosti samih dolina i vodotoka u nekima od njih nalaze se i slapovi od kojih su najpoznatiji 40 m visok slap Sopot kod Sošica, Vranjački slap, 15 m visok slap Brisalo u dolini Slapnice. Na Vranjačkom slapu u dolini Slapnice se vidi dijelom razrušena, ali i dobrim dijelom aktivna sedrena barijera.

https://www.pp-zumberak-samoborsko-gorje.hr/o-parku/georaznolikost/

Namjerno sam u naslov napisala ljeto, jer ono što sigurno želim vidjeti je jesen u dolini Slapnice, a i njenu zimu.

Download file: Slapnica.gpx

Izuzev prvih 200 metara nakon kamenoloma, gdje nema sjene ni hladovine, iznimno je vruće. Ostalih sedam kilometara je potpuno druga priča. Razlika ljeti u temperaturi je i deset stupnjeva.

Slapnička draga
Na ruti od kamenoloma do slapa Brisalo uz potok Slapnicu nema većeg uspona, osim za one koji su se odlučili obići i Vranjački slap. Ako se želi provesti cijeli dan u prirodi, onda se treba opskrbiti vodom za piće i hranom, pa je ranac zbog toga svega dosta težak.
Slap Brisalo

Do kamenoloma do slapa Brisalo se može doći i automobilom, a tim istim putem smo i mi pješačili. Prvi dio je makadamska cesta, a napuštajući općinu Krašić cesta postaje asfaltirana što je znak da se zašlo u općinu Žumberak. Ovo je ustvari i jedini loši dio ovog izleta, što bismo radije da se hoda po stazi nego po cesti. Ali drugog puta iz ovog smjera nema.

“…Planinar mora da udari lijevo uz maleni pokrajnji potočić, sad preskakujući s jedne na drugu obalu, sad verući se tik potočića uz stablje i kamenje, a onda opet gazeći do gležnja po koritu brzice. Tako se napokon prikučiš uskom kutu jaruge, iz kojega na daleko dopire mukli šum slapa Brisala. Kad ga ugledaš, imaš čemu da se diviš! Istječući kao iz podzemne pećine ruši se voda u krupnim mlazovima niz vrletne pećine od 50 metara po širokom žlijebu sunovratice u dubinu. Slap pada uz bučni šum okomito u potok, a kako je donji dio pećine uleknut, može planinar da zadje pod njezin svod i da stoji iza vodena mlaza i tako motri sjajni slap…”

(Josip Pasarić, 1922.)
Slap Brisalo

Prije samog slapa Brisalo, nedavno je podignut novi most, nazvan po mlinaru Mati. Matin most. Mate je radio u mlinu i popravljao stari most.

Putem smo primijetili nekoliko plažica, a na povratku smo jednu odabrali za odmor i boravak par poslijepodnevnih sati. Prije nego smo bili spremni vratiti se u gradsku vrelinu.