Oko podneva smo se približavali dvorcu Gjalski. Mnogo smo puta prolazili pokraj njega, gledali ga iz daljine. I danas iz daljine može se vidjeti da je dvorac obnovljen, da se uređuje okoliš i da se nešto sprema. I saznali smo od vlasnika da sprema otvorenje hotela i izvrsno uređene restoranske terase s perivojem punim potencijala i dječjim igralištem.
Moja je preporuka prije obilaska dvoraca dobro ručati. Zagorje će vas okrijepiti prekrasnim pejzažima i svježim zrakom, vi morate odgovoriti dobrim zalogajem.
Stoga se nadam da će dvorac Gjalski po otvorenju ovo ljeto biti mirnije mjesto od susjednog restorana Grašo u koji smo morali zaći, obzirom na mnoge preporuke koje smo dobivali na njegov račun. Kako je dan prije kišilo, svi napuhanci u dvorištu restorana , koji su pretpostavljam mamac za većinu roditelja, su bili ispuhani a obzirom da smo se pojavili oko podne i sala je bila gotovo prazna. Za nas idealno. Načuli smo da smo ustvari pravi sretnici što je bilo stola za nas, jer da se rezervacije zaključuju i deset dana unaprijed. Pretpostavljam da su obilne porcije razlog. Za moj pojam, to su pretjerano obilne porcije. Iako smo za nas dvoje odraslih i dvoje djece pristojnih apetita, naručili tri jela – stol je bio krcat. Prilozi su bili previše začinjeni, meso korektno, cijene primjerene. Kad je to rečeno, restoran je za preporučiti, ali bojim se da nam neće biti prvi izbor.
Tako smo mogli nastaviti dalje prema dvorcu u Oroslavlju. Ako odlučite doći automobilom do samog dvorca, što se može – skretanje s glavne ceste će vas možda zbuniti. Potrebno je proći kroz kapiju od kamenih stupova i željenih vrata. Kratka vožnja uređenim perivojem i došli ste do dvorca. U dvorac se ne može ući, ali je šetnja prekrasna i vrijedi ga obići.
Dvorac Golubovec u Donjoj Stubici, na izvrsnoj lokaciji u prilično zapuštenom stanju. Trenutno osim stražnjeg trijema od kojeg zastaje dah i prekrasnih perivoja, od sadržaja ne nudi ništa. No, nama to i paše. Drago nam je bilo sresti mačku, koja bezbrižno tamo broji dane i igrati se istraživača, smišljati pustolovine i avanture koje bi se mogle odigrati u tom misterioznom okruženju.
Konačno, četvrta postaja Gornja Stubica, barokni dvorac obitelji Oršić. Dvorište dvorca je trenutno u rekonstrukciji, ali je pristup dozvoljen. Muzej Seljačkih buna smješten u dvorcu nudi sadržaje od stalnog postava, izložbi u galeriji (izložba starih igačaka – do rujna 2019.), suvenirnice u kojoj se mogu naći rukotvorine lokalnih majstora, ugostiteljski objekt… Ono najvažnije nama je da nam je omogućio da uđemo u dvorac i pronjuškamo na naš način.
Sve smo to obišli, spustili se do spomenika Seljačkoj buni i zaključili da sljedeće godine dolazimo na dane kada se upriliči vjerni prikaz bitke na stubičkom polju. Bilježimo se s praćkom i samostrelom koji smo tržili u suvremenici muzeja. Prave princeze.
