Park šuma Japlenški vrh nalazi se iznad Delnica. Šuma jele i bukve skriva pripitomljenu šetnica od Lovačkog doma do Japlenškog vrha. Kratka staza, taman prije finog ručka u Lovačkom domu.
Bukva, jela i javor se isprepleću i izmjenjuju, tako da smo stazom prepoznavali čas jedne čas druge sjemenke. Javorova krilca, kako ih mi zovemo i bukovo cvijeće… prekrasni suveniri?
Jeste li znali za posebnu kombinaciju bukove i jelove šume, koja ima i svoje ime Omphalodo Fagetum, kojeg je dobila po proljetnici modrih cvjetova koja se zove mišje uho?
Ovdje joj se pridružio i gorski javor.
Park šumom upravlja JU Priroda. Od njih saznajemo da je:
nakon katastrofalnog ledoloma koji je Gorski kotar pogodio početkom veljače 2014. godine, u park-šumi Japlenški vrh uništene su krošnje i porušene brojne jele, bukve i ostalo drveće pa je zbog velike opasnosti od širenja potkornjaka i ostalih šumskih štetnika, mnogo porušenih stabala izvučeno iz šume.
Sam Japlenški vrh je šumovit i ne pruža nikakav pogled. Uglavili smo svoj kamen i upisali se u knjigu.
Da smo imali malo više vremena, napravili bismo kružnu stazu, no to nismo stigli istražiti.
Fino smo se ugostili u Lovačkom domu, a zatim obišli Delnice, središnje i najveće naselje Gorskog kotara. Delnice su prema nadmorskoj visini najviši hrvatski grad, pa smo i to zaključili.
Dojmile su nas Delnice i rekli bismo da su nam jako lijepe, prekrasne. Nije to ljepota koju nalazimo u žurnalima… To je nešto, što ne možemo opisati. Sada još ne, jer se moramo vratiti još koji put. Sada smo bili u ljeto, a sljedeći susret su cure dogovorile već u zimu. Sanjkanje, pretpostavljam.