Izlet koji će i djeca pamtiti.
Ostavili smo vući Jadran iza sebe na jedan dan i uputili se u Gorski kotar. Svi znaju da je u Gorskom kotaru svježije, da je uz put na povratku na kontinent, a opet malo puta je ostvareno odredište. Ovo je naš doživljaj i kratki putopis, u nadi da ćete se odlučiti za ovo osvježenje u svakom pogledu. Izlet je potpuno prilagođen djeci i po mom mišljenu obavezan.
Autom smo došli do Crnog Luga i zaključili da izgleda kao mala Švicarska (koju doduše poznajem samo s tv-a i 97, 98 gatea Zürichog aerodroma). Mjesto Bela Vodica je ulaz u Nacionalni park, a tamo je i Pansion Risnjak i centar za posjetitelje i udaljeni su oko 1.5 km od Crnog Luga.
Kupili smo ulaznice za park i kartu jer mobilnog signala gotovo da i nema. Ima. Nema. (Obiteljska ulaznica 100 kn, karta HGSS-a 40 kn).
Možda za ovaj izlet karta nije prijeko potrebna, no ovo je naš prvi dolazak u NP Risnjak gdje ćemo se sigurno vraćati. Od karte glava na boli. Provjerili smo ponudu u Pansionu Risnjak, zaključili da je to izbor koji uzimamo u obzir. Bacili smo i brzi pogled na poučnu stazu Leska, koju također imamo u vidu. Lagana je i proteže se na nešto više četiri kilometra uređene staze nadomak samog ulaza u NP.
Naš je primarni cilj izvor rijeke Kupe, pa sjedamo u auto i krećemo prema Gerovskom kraju, Gerovu, Hribu i konačno Donjim Kuparima. Zaključili da i dalje sve izgleda kao neka slikovnica. Je li to zbog oštrih zima koje ne dopuštaju da kuća stoji bez toplinske izolacije ili “fasadu ću na godinu” zamišljanja našeg čovjeka. Cvijeće na svakom balkonu, dvorištu kao da je jedva dočekalo topline ljeta. Redovi drva za ogrjev ili su već složeni ili se pripremaju lagano, ozbiljno. Cestice i stazice uredne, čiste… Je li to utjecaj činjenice da se nalazimo u Nacionalnom parku, pa su i pravila života i održavanja drugačija. Pitanja su to za daljnja istraživanja i posjete.
Nakon dvadesetak minuta vožnje spuštamo se serpentinastom cestom i parkiramo u Donjim Kuparima. Pokazalo se da smo se lakše vratili nazad uzbrdo tom cestom, nego što smo mislili dok smo se spuštali. Parkiramo, skidamo japanke i oblačimo tenisice za planinarenje, ruksake s dovoljno vode, kartu i naravno grickalice.
Dolje u Kuparima je turistički objekt Tratinčica. Odmah smo se najavili gospodinu da ćemo se vratiti na ručak, nudio je pastrve iz obližnjeg uzgajališta. Tako objekt posluje. U suprotnom su u ponudi samo hladna jela i radi do 17 sati.
Iz Donjih Kupara sada konačno pješačimo do Gornjih Kupara gdje se nalazi Rodna kuća rijeke Kupe, centar za posjetitelje i ako niste kupili ulaznicu u Crnom Lugu to obavljate ovdje. Objekt nudi uz suvenire i hladna pića. (Hladni čaj 12 kn, suvenir aluminijska bočica karabinerom i logom NP 36 kn)
Do Gornjih Kupara još nailazimo uz put na kućice s vrtovima i okućnicama koje čuvaju električni pastiri. Maštamo putem što se sve ovdje noću događa i tko sve vreba iz ovih strmih zimzelenih šuma.
Saznajemo još tamo u Rodnoj kući rijeke Kupe da je temperatura rijeke na izvoru 7°C i da je kupanje strogo zabranjeno, a voda da je na izvoru pitka. Jedan od dva kanala izvora je izmjerene dubine čak 156 m i da to još uvijek nije konačna brojka. Minimalni kapacitet istjecanja izvora iznosi cca 1100 l/s, dok maksimalne količine nisu mjerljive.
Rodna kuća je ustvari prostor na katu gdje je su zanimljiv način prikazane informacije o ovom kraju i samom izvoru Kupe, zbog kojeg smo i ovdje.
Nalazimo se u toplinskom valu, sredina kolovoza, no temperatura u Gorskom kotaru dok smo se vozili prije podne nije prelazila 25°C. Ovdje uz Kupu gdje nema hladovine izrazito je vruće. Takvih dijelova nema puno, ali su iscrpljujuća, no nakon toga se vrlo brzo nagrađujemo svježinom rijeke i hladovinom guste šume.
Staza od Donjih Kupara do izvora je dugačka svega 2.5 km u jednom pravcu i ima tek 65 m uspona pred sam izvor. Nije zahtjevna i djeca ju mogu bez problema savladati. Potrebno je imati adekvatnu obuću, cipele za planinarenje ili tenisice s dobrim potplatom jer su dijelovi koji vode tik uz rijeku vrlo skliski.
Postoje i još dva prilaza izvoru Kupe. Jedan je iz Razloga, najjednostavniji što se tiče vožnje automobilom, no zato je silazak do izvora visinske razlike oko 210 m, na što treba računati pri povratku gore nazad pješke.
Drugi prilaz koji ćemo svakako odabrati pri prvom sljedećem povratku je onaj iz mjesta Hrvatsko. Taj je položen cijelim putem uz samu rijeku, a dugačak je u jednom pravcu oko 5.5 km. Staza se kod Donjih Kupara spaja s našom i tu su jedini već spomenuti usponi pred sam izvor.
Za prvi posjet smo izabrali najmanje zahtjevnu stazu za djecu, iako sam sigurna da je i ova iz Hrvatskog nešto što mi prehodamo bez problema. Vodili smo se činjenicom da je ovo naš prvi posjet Risnjaku, da signala gotovo da i nema, da nismo mogli s punom sigurnošću znati hoćemo li imati priliku ručati u Donjim Kuparima.
A izvor je bajkovit. Boje koje će ostati u sjećanjima, hladnoća vode i svježina zraka. Izvor je ovalno jezerce uvučeno ispod stotinu metara visokih stijena. Ovdje nemam riječi, samo slike.
Povratak u Crni Lug. Djecu smo pustili na mali adrenalinski park (2x 45 min je 60 kn). Savršen kraj izleta!
Osluškivanje početka Horvatove staze prema vrhu Veliki Risnjak, za koju još s malcima nismo spremni, ali smo čuli kako nas zove. Poziv smo prihvatili. Vidimo se uskoro.
Za sve informacije preporučujem mrežnu stranicu NP Risnjak i ljubazne ljude koji rade u centrima za posjetitelje. Ljudi su susretljivi i ljubazni. Veliko je prijateljstvo stvorila naša mlađa djevojčica s gospođom koja je prodavala drvene rezbarije na ulazu u NP. Ljudi su svjesni da je Gorski kotar uvijek tu i ove i sljedeće sezone. Naučili su živjeti s njim i od njega. Što je još jedno osvježenje dolazite li s Jadrana, gdje svi s ovom sezonom pokušavaju spasiti prošlogodišnju i za svaki slučaj ovu narednu.
Nakon svega, nismo još bili spremni oprostiti se od gorja i vratiti se na Kvarner u ovu sjajnu turističku sezonu. Skrećemo prema Lokvama i skačemo u Lokvarsko jezero. Shvaćamo da se tamo nalazi valjda najluđa lokacija za sanjkanje. Pamtimo.
I još za kraj Fužine, uzimamo sveže ribizle, borovnice, med, medun i sirupe.
Dok čekamo jelo u Fužinama žalimo što nismo uzeli dugi rukav i što se ovaj izlet bliži kraju.