Iako cure imaju svoju sobu i u njoj sve što im treba, ipak su sve dovukle u dnevni boravak. Razumljivo u doba karantene, nisu se htjele odvajati od nas. Htjele su biti blizu, a opet i one su tražile svoje mjesto u kojem mogu odlutati u misli, maštarije… Tako je nastala i ova prostirka.
Svi mi koji smo se našli ovih proteklih mjeseci zatvoreni na sigurnom, radeći od kuće, tražili smo neki svoj kutak, neko svoje mjesto. Neko novo mjesto koje bi zamijenilo šetnju do posla, kavu u pauzi, vožnju… Neki trenutak gdje bismo ispraznili misli, preispitali ih. Mi smo ostali doma. I djeca su ostala doma.
U vrtić se još ne ide, škola je na daljinu. Iako cure imaju svoju sobu i u njoj sve što im treba, ipak su sve dovukle u dnevni boravak. Razumljivo, nisu se htjele odvajati od nas. Htjele su biti blizu, a opet i one su tražile svoje mjesto u kojem mogu odlutati u misli, maštarije… Tako je nastala i ova prostirka.
Već dugo se pokrivač od krevetića za bebu potezao po ormarima. Meni je bio tako drag i grijao je obje cure i pokazao se vrlo kvalitetan. Punjen je bambusom, čuvala sam ga i došao je njegov trenutak da mu udahnemo ponovni život. Patchwork je opet nešto drugo što je dugo čekalo da dođe na red.
Rezala sam ostatke, čak i ostatke ostataka na 20 x 20 cm kvadrate i jednostavno ih spajala po pet u redu. Treba ovdje strpljenja i urednosti. Nakon svakog šava je obavezno glačanje i izravnavanje šavova kako bi sve pasalo. No, ako nešto pođe koji centimetar amo ili tamo, nije važno. Također, iako se čini da je od velike važnosti kombinacija uzoraka, vjerujte ni to nije. Generalno, kada se sve složi – sve paše, posebno komadi za koje se u početku čini da uopće ne pašu u priču.
Većina materijala koje sam koristila su pamučni popelin materijali koji su dostupni na Svijetu metraže. Pogledajte izbor onih s OEKO TEX certifikatom. Za poleđinu sam odabrala kariranu pamučnu tkaninu iz jednog komada. Razmišljala sam da s te donje strane uzmem lan ili neku tako čvršću tkaninu, obzirom da je ideja da to bude prostirka za pod. No, od toga sam odustala. Spojila sam prednji i stražnji dio i prije finalnog prošivanja uvukla pokrivač.
Dodatno, od bambusovog punjenja koje smo prilikom kupovine jednog novog jastuka izvadili van, jer nam se činio da je previše velik, napunila sam dva mala jastučića.
Također sam napravila jastučnicu za mali jastuk koji je bio u kompletu s pokrivačem za bebu. Zadovoljne što smo iskoristile toliko toga što smo imali doma, što smo nekim stvarima udahnule novi život, igra je mogla početi. No, nije to jedni kutak koji je nastao u ovo doba.
Pratite 100 bofora na društvenim mrežama i pogledajte što je još nastalo u potrazi za novim kutkom.