Ono sve što znate o meni je da sam žena, majka, blogerica, zaposlena… Neki dan sam dobila i kompliment da sam rukata, neki bi rekli zlatne ruke. Teško je uprijeti prstom u ono što me motivira, dok o stvarima koje me demotiviraju mogu vrlo konkretno.
Primjerice kad čujem onu: “pa kako ti to sve stigneš?“. Osjećam se kao da možda zanemarujem djecu, vlastitu higijenu ili nešto gore – mora bit da sam prava luzerica… sigurno se ne zabavljam.
Ali definitivni broj jedan za demotivaciju je naš Sustav. Zanemarimo da gotovo svaki Zakon ima i svoj Pravilnik. Reći ćemo da radimo na sebi i da stremimo boljem. To je sve da nam se olakša. Da!
Primjerice do kraja 2013. godine pri registraciji Domaće radinosti postojala je Lista proizvoda i usluga koje su bile dostupne na registraciju. Ako ste htjeli raditi nešto što nije na toj listi – dana nam je mogućnost da putem jednog ministarstva i jedne obrtničke komore i njihove međusobne suradnje dodamo proizvod na listu. U mom slučaju je to trajalo oko godinu dana. Točno do kad je Vlada u novom Zakonu o obrtu ukinula tu listu s početkom 2014. godine. Hvalabogu!
Međutim, danas godinu i pol dana kasnije u Uredu za gospodarstvo gdje se registrira Domaća radinost, ne možete registrirati ništa drugo osim ponuđenog na listi – jer tamo računalni sustav ne prepoznaje drugo i referent ne može kliknuti na nešto – čega tamo nema!
Mora bit da je to demotivirajuće? Može vas motivirati referent koji će reći da ako želim nešto što nije s liste – da onda on mora to slati u Ministarstvo, a onda ‘ko zna kad će se to njemu vratiti.
Možda su u Vladi svjesni toga, pa su nas pokušali motivirati s činjenicom da smo u ovoj 2015. godini oslobođeni pristojbe za registraciju Domaće radinosti koja je inače iznosila sto kuna.
Veseli, dakako i činjenica da sam dobila i PIN pomoću kojeg mogu online pratit status svog predmeta. To je vrlo sofisticirano. Rekla bih da ipak tamo postoje dvije dimenzije Sustava.
Drugi dio priče o motiviranju bi mogao biti naš porezni sustav. Ali kako vrijeme prolazi smatram da to i nije tako demotivirajuće. Dok god Država pravedno i mudro gospodari s našim poreznim novcem. Dajbog da toliko zaradim da moram platiti milijun kuna poreza – nitko sretniji! Da, radimo za državu i više od pola radnog vremena i taj dan porezne slobode je početkom srpnja. Ali kad vidimo kako se gospodari s našim novcem – e to je opet ipak demotivirajuće.
Općenito imam veliko poštovanje prema ljudima koji sami nešto kod nas pokušavaju stvoriti i prodati! Za to stvarno treba živaca i volje! :(
Sve mi je poznato. Želiš da radiš, da pošteno zaradiš, da plaćaš sve, ali… Sve je to lepo, samo što koliko i mi, koji se bavimo domaćom radinošću, gde i nema neke zarade, plaćamo isto koliko i advokati, zubari i ostali, koji dobro zarađuju, demotivacija nam je zagarantovana. Ali, to ne znači da treba odustati, ako je to što radimo nešto što nas ispunjava.
A kako stignemo? Pa, eto, ne znam, ali imam utisak da bismo mogli još milion stvari da uradimo u jednom danu.