Terme Sveti Martin nude sjajnu priču. Zeleno poslovanje u središtu prekrasnog Međimurja, održivost, EU Ecolabel za okoliš. Sve na izrazito ljekovitim svojstvima termalne vode nad kojima se kompleks nalazi.
Osmišljen je koncept koji povezuje aktivni odmor prožet sviješću o vlastitom tijelu i njegovom zdravlju. Svoje bazene su energetizirali, kako kažu tradicijom Rudofa Steinera, koji je rodom iz tog kraja. Stvorili su održivu i zaokruženu priču na skoro trideset hektara prekrasne prirode i nazvali je prvi Healthness resort u Europi.
Cijela ova priča je jedno veliko da za Terme Sveti Martin. Međutim, čini se da se ta priča utopila u nečemu što se zove masovni turizam ili naša posla, kako ja to volim nazvati.
Dolazak – zašto da
Iz smjera Zagreba do Termi se dođe autocestom za sat i pol vremena. Već sam dolazak u Međimurje je očaravajući. Svako mjesto je uredno, svako selo je uređeno, polja su kultivirana, šume dišu. Došli smo na početku školskih uskršnjih praznika. Taman kada su sve epidemiološke mjere bile ukinute. Po hotelu i bazenima još uvijek su bila izvješena pandemijska upozorenja o obvezi nošenja maske čak i prilikom ulaska u bazen. Srećom, sada o tome ne moram pisati.
Smještaj – zašto ne
Mi smo se smjestili u hotelskom kompleksu. Hotel nazivno ima četiri zvjezdice, a u stvarnosti bi ih bio dostojan tri. Prvenstveno jer su sobe, iako prostrane, u vrlo lošem stanju. Tapisoni su vidno istrošeni oko prozora i balkonskih vrata, a na rubovima je vidljiva i plijesan.
Kupaonicu je također dotakao zub vremena, odnosno loše izvedena tuš kada koja natapa drveni štok, već i to je vidljivo, neko vrijeme.
Naš dolazak u terme je bio motiviran upravo termama, odnosno bazenom, pa smo se neugodno iznenadili što smo vrlo slobodarski protumačili informaciju da je hotel povezan s bazenskim kompleksom.
Da, povezan je dugim podrumskim hodnicima. Nama su se prvi dan činili toliko beskonačni, iako su dugački oko sto metara, možda nešto manje. Hodnici vode čas pokraj studenog izlaza u garažu, pa pokraj vesele pralje u hotelskoj praonici, pa opet dugim i dalje podrumskim ambijentom do ulaza za vanjske posjetitelje. Upravo kod ovog ulaza nastaju problemi s onim velikim da u uvodnoj priči. Veliki priljev posjetitelja koji nisu odsjeli u hotelu čini ovaj bazen sve samo ne umirujućom pričom. Možda je ljeti, kada su otvoreni vanjski bazeni drugačije.
Healthness – i da i ne
Kako su osmislili healtness u vidu kombinacije zdravlja i aktivnog odmora, tako i nude niz holističkih, beauty i welness sadržaja koje možete kao dodatnu naknadu koristiti. Da, ako ste već toliko u miru sa samim sobom da vam ništa oko vas ne smeta, da lebdite ionako već koji centimetar iznad zemlje, da ne primjećujete da su vam dužili ručnike uz kauciju od 50 kn po ručniku i dali ceduljicu koji trebate čuvati dok ne vratite ručnike.
Te iste ručnike nemate gdje osušiti u sobi, a ako ste se koristili termama ujutro, popodne ne možete dobiti nove. To jest možete dobiti jedne ručnike po danu. Stoga ako želite biti zen – ponesite vlastite ručnike, koje također nećete imati gdje osušiti. Ništa zato, opustite se. Ceduljicu možete staviti u džep ogrtača koji će vas čekati u sobi. Ako niste rasta kao ja, pettit, kako kažu – onda će vam XL ogrtač pristajati. U protivnom, možda vam iz drugog pokušaja daju dječji, koji će ipak biti prekratak.
Dobit ćete i gumenu narukvicu s kojom će detektirati sve vaše sadržaje koje ste rezervirali i koja će vam omogućiti kretanje po kompleksu bazena. Pa eto, još jedna stvar o kojoj trebate misliti, prije nego se opustite.
Unutrašnji bazenski kompleks – i da i ne
Da – za bazenski kompleks koji je lijepo oblikovan, dizajniran i arhitektonski osmišljen. Ako vaš primarni cilj okupati se i zabaviti s djecom i ekipom, onda još jedno da. Za sve ostalo što se reklamira – ne.
Smirujući učinci litija iz termalnih voda neće nadjačati žamor, graju i veselje dječice koja se veselo pračkaju okolo. Ovdje uključujem i vlastitu djecu, da ne mislite da su išta drugačija od ostalih. Temple of Life – hram života kako je nazvan kompleks, je zaista hram živosti i veselja, žamora i svakako prenapučenosti i gužve. Ne može se reći da život u njemu ne buja.
Tri dana sam tragala za elementima Stainerove filozofije, ali ju nisam uspjela pronaći u praksi, osim u natpisima po zgodno oslikanim zidovima.
EKO – lokalno – održivo
Kada je rečeno sve ovo prethodno, imali smo pravo propitivati i ostale sjajne stvari koje Terme Sveti Martin nude. Ekološka osviještenost znači, za nas obične goste, da nema onih malih sapuna, šampona i ostalih malih pakiranja koja su svima simpatična. Znači da su sapun i šampon u dozatoru. Pozdravljamo takvu odluku.
Znači da neće promijenit ručnike, osim ako niste to sami zatražili, a budući da ionako nemate gdje u kupaoni sušiti one ručnike od kupanja, rado ćete prihvatiti nove suhe.
Najvažnija stvar nama je hrana. I ona je nazivno lokalna, u roku od 24 sata od polja do stola, kažu. I zaista je ukusna, jela su raznolika i velika ih je većina izrađena od sezonskih namirnica. Želim zaista vjerovati da sam jela domaće pile, da su sir i vrhnje s obližnjih farmi… No isto tako ne mogu se pomiriti s činjenicom da za vrijeme večere ne možete dobiti čašu vode, nego morate naručiti cijelu bocu, flaširane Römerquelle vode iz coca-colinog punjenja iz obližnjeg tek oko 250 kilometara udaljenog austrijskog gradića Edelstala. Da, voda iz pipe je u Termama pitka i može se koristiti za piće, za doručkom. Za večerom – ne. Zašto ne? Zar se upravo voda ne bi trebala savršeno uklopiti u ovu priču?
Možda, možda bi smještaj u obiteljskim apartmanima bio bolji izbor za ljetne mjesece. Sada u rano proljeće, kada smo mi bili, ipak nam je prijala toplina zatvorenog prilaza bazenima. I opet, ne mogu reći da ne bih došla opet. Da, nešto me vuče ponovno tamo. Međutim, nikako nije opravdana cijena smještaja za četiri zvjezdice. Previše je toga najavljeno i reklamirano, a sve se svelo na jedan veseli obiteljski kupanac.
Healthness , wellness i sve ostale umirujuće ne stanuju u Termama Sveti Martin. Možda nekim danom u tjednu, ali ne vikendom, ni praznicima…