Staza 44 samo je jedna od sedamdesetak markiranih staza na Medvednici. Odabrali smo ju kao jednu od staza kojima želimo našoj djeci približiti planinu, planinarenje u želji da zavole ovu aktivnost. U nadi da ćemo ih uskoro moći voditi i na zahtjevnije staze i obilaznice. Dok su djeca bila mala, jednostavno nismo išli na brijeg. Nosiljku nismo imali. Zato sada, kada su uzrasta dovoljnog da mogu samostalno prevaliti neke udaljenosti, pažljivo uvodimo planinu.
Nakon obavezne staze 13, koja se preporučuje kao jedna od najboljih staza za povesti djecu na Medvednicu, istraživali smo koja bi staza mogla biti sljedeća.
Staza 44 je vrlo lagana staza koja spaja Tomislavov dom, do kojeg se može doći autobusom ili automobilom (parking na početku same staze) i Hunjku do koje također vozi autobus, a može se i autom (gdje je parkiranje malo problematično). To je dakle staza koja se nalazi na vrhu Medvednice i gotovo da i nema uspona. Nalazi se na sjevernoj strani hrpta i na nekoliko mjesta pucaju sjajni pogledi.
Za prelaz staze je potrebno oko 1:30 h laganog hoda, koje uključuje mirisanje cvijeća, uživanja u pogledu i ako ste zainteresirani, traženja Geo Cacheva.
Zanimljivost ove staze je svakako u tome što ju presijeca nekoliko drugih staza i vrlo lako se može skrenuti s nje. No u većini slučajeva će te druge staze ionako doći do Hunjke, osim ako se uprtite na stazu 39 i završite u Stubičkim Toplicama. A to sada ne želite, pa nemojte. Zato pažljivo pratite kartu, ako želite ostati na ovoj prostranoj i lijepo održavanoj stazi.
Već na početku, par metara u šumi nakon parkinga staza se račva na dvije staze. Obje idu po sjevernoj strani. Staza 44 je markirana, iako nije napisan njen broj, pa jednostavno ostanite na markiranoj stazi. Staza dalje vodi ispod repetitora, preko crvenog spusta gdje i dalje treba obratiti pažnju na markacije kako bi se ostalo na stazi nakon širokog skijališta. Prolaz ispod trosedežnice i zelene vučnice svakako je djeci zanimljiv i kada nema snijega.
Ubrzo se dolazi do Činovničke livade gdje se križa nekoliko staza, a staza 44 se tu kratkim dijelom spaja sa stazom 39.
I dalje sjevernom stranom prema Hunjki ostavljajući s južne strane crkvu Majke Božje Sljemenske i stazu 26 paralelnu s njom (koja također vodi do Hunjke i dalje i dobro je markirana).
Pred kraj staze, nakon presijecanja sa stazom 43 dolazi se do Mićinog vrela, koje može zablatiti taj dio staze, pa eto avanture!
Osunčana Hunjka i njene livade bit će u jesensko doba pravo osvježenje nakon hoda po sjevernoj strani.
Zvonimirov dom je zapušten i zatvoren (pazi datum objave), ali zato nam je Mala Hunjka ponudila grah i jako dobre štrudle! Na Hunjki nemojte parkirati na okretištu autobusa, ako planirate stazu započeti iz tog smjera.
Povratak na Tomislavom dom, ako ste do tamo došli autom, se može odraditi i kružno, ako se odabere staza 26 ili ulovi autobus.