Volimo da naši mali uzvanici doma otiđu jednako sretni kao što smo i mi sretni kada ih dočekujemo. Proslave rođendana su uvijek posebne za nas, a vrhunac te pripreme su upravo poklončići koje naši mali prijatelji nose sa sobom. Danas je moda da se rođendani slave u igraonicama, rođendaonicama i slično. Ja sam svjesna svih argumenata za takav odabir. Posebno onaj gdje ne moraš pospremati tulum na kojem nisi bio. Ustvari to je jednini razlog za koji mogu prihvatiti. Financijski aspekt je na jezičku vage, nisam sigurna da biste uštedjeli amo ili tamo. Možda biste čak prošli neriješeno, a možda kod kuće potrošili i više… Angažman i trud koji uložite za proslavu kod kuće (posebno ako imate kuću, a ne dvosoban stan u neboderu) je ustvari ono što se najviše od vas očekuje. Pripreme traju i par dana prije, za razliku od odabira igraonice i pozva rezervacije. Ono što mogu reći za igraonice koje se nude u našem naselku, kvartovima Novog Zagreba – je da su meni neadekvatne za ono za što se koriste. Obično su to prizemni prostori stambenih zgrada s uskim prozorima visoko pod plafonom, praktički pa podrumskog karaktera. Roditelj u većini slučajeva ostavlja dijete u predsoblju, potpisuje neki papir, eventualno ostavlja broj telefona… Djeca izlaze znojna, ošamućena od vike, cike i vjerojatno glasne glazbe… zamišljam tematske ročkase s velikim televizorom i… uglavnom daleko od onoga što bih ja poželjela, a i odobrila u krajnjoj liniji.
I iako sam ja ove godine bila spremna i ponudila svojoj slavljenici da imamo proslavu kod nas doma na četvrtom katu, bez dvorišta – dobila sam glatki odbijanac. Ona je željela proslavu u kinu. Pa dobro, rekoh i to je super sjajno, naspram gore opisane ponude igraonica. Sve se je zaista sjajno posložilo i film i trenutak. Nadam se da su svi uživali. Šumska tema filma je se super poklopila s našim šumskim vilinskim (dobro, to se nije baš poklopilo) torbicama.
Već smo dobile pohvale i želje nekih uzvanica da takve napravimo i za njihovu proslavu. Zašto ne! Torbice smo za ovu predbožićnu proslavu napunili božićnim ukrasima, isto od filca. A vi možete unutra staviti što god želite. Nemojte zaboraviti napisati i zahvalu i staviti ju unutra. Pa kako se to radi? Postupak je jednostavan. Koristila sam poliesterski filc debljine 1,5 mm, te uzice od umjetnog antilopa, duljine oko 1 m za svaku torbicu i još po jedan drveni gumb (pucu, botun). Budući da je filc ne tkana tkanina, nije ga potrebno porubljivati, tako da za ovu svrhu i priliku torbice nemaju podstavu, a niti poseban šav po rubu. Iako, da sam ih išla šivati ručno, koristila bih bod obamet (e: blanket stitch).
Za sada toliko, a uskoro u kategoriji download objavim i predložak kojeg možete preuzeti i isprintati, te koristiti za izradu ovakvih torbica. Pretplatite se na news letter kako biste bili sigurni da vam taj trenutak ne promakne.
